Da ja tebi kažem nešto o njoj

Da ja tebi kažem nešto o njoj

PREDGOVOR

Fotografija: Nic Robertson / CNN

Još jedne iz ciklusa “Iskreno, a loše”, onih stvari s jakom vizualnom komponentom. Na glas se čitaju se samo moji stihovi umetnuti između nečijih tuđih i cijela je stvar neka vrst zagonetke ili murala.

Tuđi stihovi između kojih se odvija pjesma su iz pjesma “Space Oddity” Davida Bowiea. Prvo pjesma, pa tko želi priču, priča poslije i ovaj put vam neću baš sve o svemu ni ispričati.

DA JA TEBI KAŽEM NEŠTO O NJOJ

ili “Mali, ugasi taj EKV, sve mi se vrati…”

 

=ˇ= THIS IS MAJOR TOM TO GROUND CONTROL =ˇ=

Set škrbavih zuba buši moje uho,
zvučnik iza njega sudjeluje,
priča mi o Magi, taj đanki,
a iz zvučnika čujem Magi
kako svira rekvijem, pa čujem
Ostani

=V= I’M STEPPING THROUGH THE DOOR =V=

sa mnom reći ću ti nešto o njoj, Magi
i ja smo šmrkali u Rijeci, boli
se u venu, strašna je to
bila žena, nisi joj vidio
kraj, svega smo imali, shvaćaš li
TI, prijatelju,

=x= AND I’M FLOATING IN A MOST PECULIAR WAY =x=

o čemu pričam, buši mi uho đanki, a
Magi u transu kao da ne zna
da ju od zubi kao kod njega
dijeli samo par godina za
klavijaturama. No, čekao
sam na

=== AND THE STARS LOOK VERY DIFFERENT TODAY ===

priliku da ja njemu kažem nešto o
svojoj majci pod granatama
u Sarajevu,
da ispričam ja njemu kako
sam gledao Margitine zube
dok smo meli igle s igrališta,
mi djeca, u splitskoj
ulici.


Ove su pjesme pisane kao vizualne zagonetke, pa ako vas zanima, do u detalje koji nekima mogu pokvariti užitak, točno zašto je pjesma takva kakva je, na vlastitu odgovornost pogledajte takozvani:

SPOILER

Posljednji stihovi svake strofe zajedno kažu:

Ostani TI, prijatelju, sam na ulici.

I jedna su od puno referenci na jugoslavenske rock pjesme osamdesetih, posebno benda Ekatarina Velika. Napisao sam to u počast svojoj majci, teškoj PTSP-ovki, inače Splićanki, koja je otišla u Sarajevo studirati i nije se vratila dok nije završila. Cijeli rat, više-manje. Rekla mi je jednom da joj je najgora stvar za čut tamo bila “Budi sam na ulici”. Juga je jezivo pukla.

Pjesma je krcata heroina, koji je u devedesetima toliko poharao Split da bi se pričalo o katastrofi čak i da nije bilo rata. Moj kvart je bio svojevrsni epicentar zbog blizine Sjeverne luke i nebrige fine gradske raje za to što rade radnička djeca. Grafika pored stihova Davida Bowiea prikazuje iglu kako ulazi u venu.

Džanki iz pjesme je stvarna osoba, dvoumim se da li da ga imenujem jer zapravo nemam ništa protiv čovjeka. Bio je poznat u Zagrebu, heroin ga je uništio do te mjere da ga nisam ni prepoznao kad sam ga upoznao. Vidio sam samo gotovog narkomana, a povlačio se po klubu studenata na fakutetu jer je hodao s klinkom s faksa koja je stvarno mogla bolje.

EKV me podsjeti na staru, đankiji me podsjete na Brda kakva su nekad bila i kakva, nadam se, neće nikad više biti.

Ovaj mi je upao dok je svirao EKV i krenuo me daviti s pričama o danima ponosa i slave, a nije znao da je naišao na posljednju osobu u Hrvatskoj i šire koja je o ičemu od toga htjela slušat. Ali me inspirirao za ovu pjesmu koja je puno, puno više od tek prizora zagrebačkog đankija koji dosađuje liku sa splitskih Brda. I hvala mu, valjda, i pokoj mu duši, nedavno sam saznao da je umro.

Rijetko sam zaodovoljan sa svojim radovima, ali s ovom sam stvari zadovoljan. Tko pohvata sve reference razumijet će o čemu pričam, a ono čime sam zadovoljan je što sam uspio razlomit neke stihove tako da, ako pažljivo gledaš, vidiš da piše više nego što se govori.

Eto, nadam se da vas nisam previše ubedirao.


    • TEKST:
    • BLOG:
    • AUTOR:
    • FB PORUKA:
ŽELITE NAGRADITI PJESMU?

Ako ste pri novcima i želite nagraditi i pomoći moj rad, to možete uraditi na dva načina.

Možete kupiti primjerak moje knjige Posljednja krčma u centru.

Ili mi možete donirati novce slijedeći upute ovdje.

Kupnjom knjige i donacijom pomažete mom trenutnom projektu o kojem možete pročitati ovdje.

Hvala vam najlijepša!


JOŠ POEZIJE!