Inicijativa tri noćne more

fotografija: Yanko Tzvetkov

Pojašnjenje: Karta na slici je satirični prikaz stanja u Europi. Na žalost, jasno ocrtava neke stvari i neke tendencije koje se ispoljavaju pred našim očima. Moram to napomenuti jer su neki ljudi pomislili da sam ovaj članak pisao zbog toga što sam ovu kartu shvatio previše ozbiljno. Ne, ova karta je satirična slika, a satiričar je samo jasno izrekao neke stvari o kojima se nije puno direktno pričalo po medijima. Ovaj čalanak je napisan prije nego je za njega odabrana prateća slika.


Inicijativa tri noćne more

 

Inicijativa tri mora se predstavlja kao neformalno okupljanje malih blokova zemalja Srednje i Istočne Europe u veću interesnu skupinu. U inicijativu su uključeni Baltik (Estonija, Latvija, Litva), Poljska, bivša Austro-Ugarska (Austrija, Češka, Slovačka, Mađarska, Hrvatska, Slovenija), Rumunjska i Bugarska. Inicijativa je trenutno predstavljena u varljivom, krnjem obliku jer se službeno spominju samo zemlje članice EU.

Nesumnjivo je da se na sjeveru cilja na širenje utjecaja na Bjelorusiju, Ukrajinu i Moldaviju. Pitanje širenja inicijative na jugu je znatno manje jasna stvar. Što Hrvatska uopće radi u toj inicijativi je još manje jasno. A tiče nas se, jer godinama zbunjeno gledamo u događaje koji ubrzano ocrtavaju jasnu i uznemirujuću širu sliku.

Europska Unija bez uvijanja

Ekonomija Europske unije van Francuske i Njemačke podređena je interesima Francuske i Njemačke, do kolonijalnih razmjera. Privilegirane zemlje u kolonijama potiču korumpirane političke kadrove, koji zatim donose veleizdajničke zakone u korist svojih pokrovitelja. Prosperitet Njemačke temelji se na sustavnom izrabljivanju zemalja kao što je naša. Njemačka uloga u tom reketu je primarno diplomatska, ona nije militantna i na van glumi finu, kulturnu, prosvjetiteljsku Europu.

Francuska je stoljećima bila i ostala vojni strah i trepet Europe, toliko moćna da je usred Francuske revolucije ratovala sa svima ostalima na kontinentu i pobijedila. Nedugo zatim je, pod Napoleonom, razbucala sve uzduž i poprijeko kontinenta. Po vojnoj su snazi danas ispred nje samo SAD, Rusija, Kina i Indija. Ako se pitate zbog čega svako malo netko teroristički raspuca po Francuskoj, njihova kolonijalna politika i pozicija dežurnog europske kostoloma vam je razlog.

Uloga svih ostalih članica EU je da za male novce rade u korist Francuske i Njemačke. Van njene uloge u NATO savezu, smisao Europske unije je osigurati mir u Europi tako da se Francuskoj i Njemačkoj pruži uvjete kao da su zaratili s ostalima i pobijedili. Zbog toga zemlje koje se suprotstave ekonomskim preporukama EU vidljivo profitiraju.

U Hrvatskoj s tim imamo dosta iskustva. Kod pitanja kao što su koncesije plaža EU je zainteresirana jedino i isključivo za dobit vlastitih tvrtki i korporacija. Monstruozan zakon koji lako može uništiti domaći prihod od turizma donosi se po preporuci EU. U Italiji se stupanje sličnog zakona na snagu zavlači već godinama.

EU je pred svakim razumnim čovjekom u Hrvatskoj trebala izgubiti sav legitimitet čim je u svoj sastav primila Hrvatsku. Ne samo da su nas primili, već su njihovi poltroni promijenili pravila za minimalnu potrebnu izlaznost na referendum. To je zatim smjesta iskoristila skupina vjerskih ekstremista i uz pomoć crkve izglasala nečovječnu i glupavu promjenu ustava.

Postoji li gore od toga?

Postoji zemlja u kojoj se svako malo uz pomoć crkve izglasa neku nečovječnu glupost. Zove se Poljska i idejni je začetnik Inicijative tri mora. U poljskim načertanijama s početka dvadesetog stoljeća Międzymorze ili Međumorje je predstavljalo ambiciozan projekt velike Poljske. Naslanjajući se na baštinu Poljsko-litavske unije, Poljaci su zamislili širenje svojih kolonijalnih ambicija na: Finsku i ostatak Baltika, Bjelorusiju, Ukrajinu i Moldaviju, dijelove Rusije, Rumunjsku, zemlje buduće Jugoslavije i sve zemlje Austro-Ugarske osim Austrije.

U međuvremenu je Sovjetski savez pomakao granice Poljske na zapad, a područja koje Poljaci vide kao svoje kolonije dobila su nezavisnost. Današnja Poljska u sebi sadrži dijelove nekadašnje Njemačke, točnije rečeno djelove Prusije, koje nema namjeru vratiti. S druge strane puca na rekolonizaciju Ukrajine, Bjelorusije, Moldavije i Baltika.

Poučna i zanimljiva karta nekadašnje Poljsko-litavske unije.

Neoustaški i klerofašistički državni udar koji su Hrvati doživjeli prolaze svi prema kojima Poljaci imaju pretenzije. Za Poljsku to predstavlja restauraciju bolje prošlosti. Bolja prošlost podrazumijeva poništenje napretka u pogledu ljudskih prava u dvadesetom stoljeću, poništenje osamostaljenja njihovih kolonija i restauraciju društvenog ustrojstva iz zlatnog doba Poljske. To je ono ustrojstvo u kojem njihova aristokracija izrabljuje svoje kmetove kao Rusi pred revoluciju, a sve sfere javnog života su iznajmljene Katoličkoj Crkvi.

Tko misli da pretjerujem, neka provjeri u koju je zemlju notorni Davor Ivo Stier odlazio po upute i gdje razne ekstremističke katoličke organizacije imaju registrirane središnjice. Pojave poput Luke Popova, Željke Markić, Ladislava Ilčića ili kojekakvih vitezova nisu pojedinačni čudaci nego dobro povezani ljudi koji u Poljskoj imaju kolega ekstremista koliko hoćeš.

Poljaci na svojoj strani imaju SAD, čiji su najodaniji saveznik u Europi. Bili su jedina Europska zemlja u kojoj je George Bush mlađi imao masovniju podršku. Poljske ekspanzionističke ambicije do u dlaku poklapaju s interesima SAD-a, a SAD kod svojih saveznika sustavno potiče uspostavu društva nalik Poljskom idealu. Poljska je samo katolička varijanta Izraela ili Saudijske Arabije.

S tim da je iz katoličke varijante takve države lakše pobjeći van, a vlasti to svesrdno potiču. Poljska, baš kao nekad Irska, Italija i Španjolska, a danas Filipini i zemlje bivše Austro-Ugarske, izvozi ljude u enormnim količinama. Time se sposobno stanovništvo tjera iz zemlje, a iseljenici hrane državu novcima koje šalju izvana. Te povratne investicije često su neophodne, jer država prepuštena pljačkaškim elitama i vjerskim strukturama ne može funkcionirati bez ratne pljačke ili vlastitih kolonija.

    • TEKST:
    • BLOG:
    • AUTOR:
    • FB PORUKA:

I od goreg postoji još gore

Što nas vodi do drugog značajnog partnera kojega je bolje izgubiti nego naći, Mađarske.

Na internetu postoji čitav niz člančića raznih autora koji se dive dirljivom odnosu Poljaka i Mađara. Oduševljeno se iščuđavaju nad tim kako dvije države koje ne graniče slave 23. ožujka kao dan uzajamnog prijateljstva. U zbilji se radi o tome da su Poljska i Mađarska graničile prije nego je njihovim kolonijama dana nezavisnost. I da se od tada ni jedna ni druga nisu pomirile s tim.

Mađarska doslovno nikada nije prestala obilježavati svoje stare granice na spomenicima. Te granice pokrivaju štošta, uključuju i čitavu Hrvatsku. Ne treba puno komunikacije s mađarskom desnicom za shvatiti da je primarna zamjerka komunizmu s njezine strane to što im se zemlja svela na, takorekuć, budimpeštanski pašaluk. Ali upravo je njihovo besprizorno kolonijalno divljanje bilo ono pred čim su, primijerice, Hrvati i Vojvođani tražili spas u jugoslavenstvu.

Mađarska vlast je trenutno jedina u EU koja je aktivno gora od Poljske, s medijskom cenzurom, kršenjem ljudskih prava i agresivnom ksenofobijom. Orban svoju politiku prodaje kao nužan otpor prema mrskom Merkelreichu, što je vrlo varljiva retorika. EU stvarno jeste Merkelreich i suprotstavljanje ekonomskim diktatima EU uglavnom koristi neprivilegiranim državama koje se na to odvaže. Problem je doslovno u svemu ostalom u vezi s Orbanovom vlašću, koja je gotovo komično besprizorna diktatura.

Nije nimalo nevjerojatno da bi Orban i njemu slični, čim im se pruži prilika, pokušali ponovno učiniti Mađarsku velikom. Poljske kolonijalne ambicije mogu se ostvariti ekonomski i diplomatski jer ne zadiru u unutrašnji suverenitet potencijalnih kolonija. Mađarske ambicije su takve da bi morali fizički napasti svakog s kim graniče i oteti mu barem komad teritorija.

Skroman prikaz Mađarskih pretenzija na teritorij susjeda.

To uvelike podsjeća na stav Njemačke koji je doveo do izbijanja Drugog svjetskog rata i dovodi u pitanje mogućnost i smisao širenja inicijative na jugu. Mađarski interesi ili barem sentimenti su jednostavno nepomirljivi sa interesima njihovih susjeda. A da se radi o udruživanju radi ostvarenja kolonijalnih ambicija nema dvojbe, jer je treća članica inicijative, Hrvatska, povukla potez toliko umobolan da mu cilj može biti samo jedno.

Hrvatski potez koji bi mogao ući u povijest

Hrvatska je dala SAD-u da na otoku Krku izgradi pretovarni centar za promet plinom, kojeg bi SAD tamo dostavljao morskim putem. Šuška se da je ono što slijedi vojna baza u Bakru s ciljem zaštite tog centra. Plin bi se dostavljao ostalim zemljama Incijative tri mora kao alternativa ruskom plinu na koji se one tradicionalno oslanjaju.

Dostavljanje plina brodovima kroz Sredozemlje, a zatim kroz Jadran preko otoka Krka pa kroz čitavu Europu do Baltika je suludo komplicirano i višestruko manje isplativo nego kupovanje plina od Rusa. Nijemci grade svoj plinovod za jeftini plin iz Rusije koji namjeravaju uz profit distribuirati širom Merkelreicha u sklopu općeg njemačkog izrabljivanja sviju ostalih. No, kupovati ruski plin od Nijemaca je još uvijek neusporedivo jeftinije nego kupovati plin od SAD-a.

Taj plin može zanimati isključivo one koji žele dogurati granice NATO saveza do samog Urala, stvarajući pri tom službeno ili neslužbeno Veliku Poljsku. Kada se osjete ugroženima, Rusi samo isključe dovod plina okolnim zemljama. To obično spriječi ispoljavanje agresivnih ambicija njihovih europskih susjeda. Dovod plina, ma koliko koštao SAD, omogućava da po potrebi čak i napadnu Rusiju na europskom frontu, što Poljska jedva čeka.

U slučaju da Rusi zaključe da im prijeti rat, poduzeti će sve što mogu da prijetnju srežu u korijenu. Oni sami nemaju posebnu potrebu napadati ikoga. Imaju neusporedivo više resursa od bilo koga, a što ne proizvode, ne proizvode jer im je u nekom trenutku bilo povoljnije uvoziti. Svaki embargo Rusiji se završi time da Rusi jednostavno počnu proizvoditi to što im uskratiš. A nemaju ništa protiv prodati plin bilo kome tko im nema namjeru prijetiti.

Poljaci nabavljaju plin sa strane, što jasno govori da nemaju dobre namjere. Plin se spremaju nabaviti preko Hrvatske. Hrvati su Rusima dužni grdne novce zbog Agrokora. Hrvatska se postavila kao da je spremna isprovocirati svjetski rat umjesto da plati račun. Ruse ne zanima svjetski rat, jer mogu sjediti na svojim resursima dok svima ostalima ne nestane svega. Rusi će zaključiti da samo trebaju ukloniti taj pretovarni centar.

Izbije li usljed toga nekakav rat, Njemačka i Francuska će biti na njihovoj strani. Rusima i Nijemcima odgovara da se gledaju preko Poljske i Ukrajine dovijeka, ali ni jednima ni drugima nije zanimljivo graničiti s velikim, agresivnim katoličkim Iranom koji Poljska opsesivno želi biti.

Lokalno i globalno nepametna inicijativa

Inicijativa tri mora umiveni je projekt poljskog ekspanzionizma koji će, ako zaživi, poslužiti kao poligon za eksploziju već uznemirujućih pojava u modernoj EU. Interne ambicije čelnih zemalja unutar Inicijative su u međusobnom konfliktu, pa su tako hrvatski i mađarski dugoročni ciljevi potpuno nekompatibilni. Eksterne ambicije Poljske su u najmanju ruku bolesno ambiciozne i jedna su od rijetkih stvari koje bi uopće mogle pokrenuti Rusiju na preventivni udar.

Zbog čega se Hrvatska uopće ugurala u cijeli taj kaos, osim zbog toga što je pronevjerila silne ruske novce, je nejasno. Hrvatska u toj inicijativi nudi jedno od tri mora i pretvara ga u prijetnju Rusima, što ono inače nije. To također smeta Francuze i Nijemce, a da su Talijani htjeli imati išta s tim, pretovarni centar bi bio u Italiji. I svi oni znaju da bi za stati čitavoj stvari na kraj trebalo samo pošteno nagaziti Hrvatsku.

A Hrvatska sama po sebi puca po šavu. Interesi različitih regija su duboko različiti. Jug i turistička obala ne žele nikakav rat i nikakve vojne baze i nemaju nikakve simpatije prema Poljacima i Mađarima. Raspolaganje njihovom obalom izaziva bijes na dnevnoj osnovi. Posebno su alergični na ideju da bi se dugovi zagrebačke disfunkcionalne korporacije Agrokor vraćali trženjem jadranske obale, pošto ona s tom korporacijom zapravo i nema puno dodira.

Treće more je puno sklonije dozvoliti Rusima, Kinezima, Indijcima ili crnom vragu izgradnju koliko god treba vojnih objekata ako bi ih to zaštitilo od Republike Hrvatske i njezinih bezumnih i promašenih politika.

 


    • TEKST:
    • BLOG:
    • AUTOR:
    • FB PORUKA:
ŽELITE NAGRADITI ČLANAK?
JOŠ POLITIKE!