Izvještaj s nastupa – POEZIJA PRIJE IZLASKA u Booksi

fotografija: Marko Majstorović

Blesavo je i nezahvalno samom sebi pisati osvrt na nastup.

S druge strane, nastup nije bio samo moj, tako da uopće ne moram, dapače pisati previše o sebi. Love za platiti novinare ili čak fotografe nemam, a na dan kad smo nastupali u KSET-u je nastupao Krešo Bengalka dok su u Domu sportova na Pozitivnom koncertu nastupali Dubioza kolektiv. Naš se nastup zvao i ponovno će se zvati “Poezija prije izlaska”, ali put do masovne posjećenosti i statusa narodnog  običaja je dug i trnovit.

Booksa je ipak bila ugodno popunjena i činilo mi se da je publika bila zadovoljna, pa da se osvrnem poradi budućih sličnih okupljanja i dragih ljudi koji su nastupili sa mnom. O pjesničkim događajima nekako uvijek samo izvijesti vlasnik prostora ili organizator galerijom slika i to je to. Nitko od ljudi koji su te večeri nastupali nema bijesne veze u kulturi koje su ti potrebne da bi se na njihovom nastupu pojavili raznorazni udrugari, profesionalni pisači projekata i kultur-poduzetnici što bi osiguralo neki članak ili izvještaj negdje.

Dapače, Žarko Jovanovski je vrlo, vrlo nedavno dobio nagradu “Najbolja zbirka poezije u 2017. izdana izvan naklade HKD-a” za zbirku “Jebite se svi”. Što će reći da ju je, kao i svoje ostale knjige, tiskao vlastitim novcima. Štos s tim nije da se HKD odvažio dati nagradu zbirci takvog imena, niti je štos u tome da je Žare dobio nagradu. Štos je u tome da je on, lako moguće, najbolji aktualni hrvatski pjesnik, a primoran je tiskati zbirke vlastitim novcem u državi notornoj po tiskanju svega i svačega uz potporu države.

U najmanju ruku, čovjek je najbolji izvođač pjesama kojeg sam ikad vidio i čuo, najbolje barata slobodnim stihom, najupečatljiviji je ili je jednostavno najbolje utjelovio čangrizavi duh svog grada. Činjenica da taj čovjek godinama izdaje samizdate umjesto da ga društvo, u vidu države, podrži kao pjesnika je kriminal. Grad Zagreb bi ljude kao što je on trebao povlačit za rukav.

Meni je kao neafirmiranom pjesniku bila čast nastupati s njim. Jesam se, doduše, slučajno pozicionirao na drugom kraju rasporeda od njega, jer je nastupiti odmah poslije Žarka vrlo nezgodno.

Vanda Borelli nema objavljenu zbirku pjesama, a ženu je snašlo da sa nečim tehnički sličnim  nastupa iza Žarka. Zeznuto je nastupiti s introvertiranim slobodnim stihom, a njen je daleko od projeka, nakon tipa koji je imao kad usavršiti ironijski odmak od vlastitog rada. Svaka joj čast, odlično se držala i svaka čast ljudima koji su je došli slušati. To je ono što motivira pjesnike da nastave s radom, a i da kažu šefu cirkusa da ih stavi na manje zeznutu poziciju drugi put. Obećavam da je drugi put neću postaviti iza gradske legende sa nekoliko desetljeća prednosti i veselim se ponovno nastupati s njom.

Josipa Marenić je veteranka pjesme u prozi (i proze!) koja je već organizirala pjesničke dvoboje i radila sve i svašta na pjesničkoj i književnoj sceni. Opetovano me se dojmila na Jutru poezije hrabrim stvarima koje su pokazivale istovremeno i skromnost i ambiciju, što se, ustvari, rijetko viđa. Kao pjesnička veteranka, nastupila je bez mikrofona i, činilo mi se, zadivila publiku. Činjenica da ta žena nema izdanu zbirku poezije, neku vrst financijske podrške svog rada u kulturi ili trajni, plaćeni i cijenjeni angažman je po mom sudu velika šteta. Bilo mi je iznimno drago pozvati ju da je što više ljudi doživi.

Julija Savić je pjevačica skupine Lolacoaster, žena s odličnim osjećajem za izvedbu i prezentaciju i zvijezda posjećenih čitanja poezije PAMELA koje organizira Ocean znanja. Došla je u Booksu usprkos temperaturi i upali grla i sjajno i profesionalno odradila cijelu stvar, nastavljajući se fino lirskim kontrastom na Josipin prozniji štih. Julija isto tako nema objavljenu zbirku poezije. Postoji dovoljan broj ljudi u Zagrebu koji su išli na čitanja poezije, a nisu nikad bili na nekom gdje ona nije bila očiti favorit. Bilo mi ju je ekstra štosno vidjeti u ovom ambijentu.

Ja sam ja. Povukao sam se u stranu da ne zaklanjam pogled na nikoga jer je pozornica bila skučena i bilo mi je drago vidjeti te drage, sposobne i iznimne ljude na jednom mjestu. Bilo mi je neopisivo drago čitati u prostoru u kojem se ne puši. Bio sam zahvalan što imam mikrofon na raspolaganju. Bilo mi je strašno drago što se kafić napunio. Kolegica s faksa Dunja Kučinac, koja nam je bila domaćin u Booksi, maksimalno je pomogla pri organizaciji cijele stvari.

Činilo mi se da smo programom ispunili očekivanja publike, da je posjećenost ispunila nade kolega i da su dragi ljudi iz Bookse bili zadovoljni što su nas ugostili. Mogao sam bolje odabrati vlastite pjesme, ali bilo je, činilo mi se, ljudi koji su bili zadovoljni mnome. Nikad to ne znam.

Hvala svima koji su došli, nadam se da se vidimo opet, nadam se da ćemo se svi koji smo čitali u petak ubrzo okupiti ponovno, biti bolji, uštimati pjesme, napisati nove, utegnuti izvedbu i još bolje zabaviti publiku na kojem god mjestu. Postoji još izvođača s kojima bih rado surađivao, a siguran sam da mogu doprinijeti tome da kvalitetna poezija dopre do šire publike.

Od srca hvala svima koji su došli. Ako sam koga zaboravio taggati na slikama na blogu – slobodno me išpotajte u inbox! A ako čitate na računalu, svakako skoknite na profile linkanoga svijeta i zapratite ih! Hvala, također, svima koji uopće ne vole poeziju i tu su samo zbog političkih članaka ali imaju razumijevanja 🙂