Klin se klinom, pelin pivom

Klin se klinom, pelin pivom

PREDGOVOR

Fotografija: Tonko Jursky – “Dom kulture” u Splitu.

Evo još jedne pjesme iz ciklusa “Iskreno, a loše”. Kao i sve takve, ima jaku vizualnu komponentu koju vam dole ispod objasnim u “spoileru”. Ovo između kitica su umetnuti tuđi stihovi pjesme između čijih redova se odvija moja. Pjesma je “Stani u red”, utraopskurnog, legendarnog benda “Auspusi” iz Splita. Da vas ne zbuni. To je ambijentalno, i to imaš samo kad pjesmu čitaš sam, ne i kad je izvodim na glas.

KLIN SE KLINOM, PELIN PIVOM

ili Drugi put mi radije uzmi čašu, a ostavi vrijeme

 

:-(︎ OVU LJUTU PIJEM ZBOG TEBE )-:

Da bi se uopće upustio
dobro će ti doći
Dupli pelin!
jer ni ovaj put ti ne znaš
kad će točno okus prošlog puta
Proći

:_(︎ JER NISI BRATE JEDINI )_:

Onda ćeš se dobrano zamislit
nad uspomenom paš uzet
Pivo!
jer ako udariš po žešći –
neka je lagana – rastavit
će te

:-(︎ KOJI ZBOG LJUBAVI PROPADE )-:

sasvim… S krive strane mamurluka
nije ti još posve
loš taj Dupli pelin!
posebice kad ti šanker
toči cijelu jednu dozu više
sve do

:-|︎ HAJDE STANI U RED, VJERUJ MI |-:

trenutka kada rusvaj posrne
u pičvajz, a ti dozivaš
Pivo!
i utapaš u njemu sasvim
smislen poriv da odeš i ne dođeš
sutra,

:-)︎ I LJUTU JOŠ PIJEM ZBOG TEBE (-:

no kad pivo pičvajz, sve polako,
pretvori u kuršlus,
Dupli pelin!
naći će se ispred tebe
sam od sebe. Alternativa je –
dosada

o.0 JER NISI BRATE JEDINI 0.o

, a đabe je i bogu drago, al
ćeš isto brzo natrag na
Pivo!
pitajuć se zašto od svega
što se nudi nema onog što
te ubije

:-D︎ A NEMA ŽENE DO RAKIJE O-:

, a da ti poslije nije žao,
a ne ko ovaj tu
Dupli pelinkovac!
kojega čak ni dva na jednom
nisu pravoj stvari ni
do

^ ^ TAKO JEDNOM STARI REČE MI ^ ^

pičke… Ajme! Do koljena, do koljena!
Ma, marš! Zajeba san se, daj
Pivo!
još jedno, inače ću izrigat,
znaš kakva su mi od pelina
jutra

(udarite ovaj ESEJ! tu za priču o Splitskim alternativcima i mrvicu pojašnjenja nekih stvari u pjesmi)

ESEJ!

Posljednji stihovi svake strofe zajedno kažu, spoilao sam u samoj pjesmi za promjenu:

Proći će te sve do sutra, dosada te ubije do jutra.

To je stih iz pjesme dipl.ing, koja je nastala kad je srednjoškolski frend Zoja odvalio dionicu za diple na električnoj gitari uz brdo distorzije i jeke. Zvučalo je vrhunski, a ja sam zbubao nekakav tekst i otpjevao ga onako jezivo loše koliko samo čovjek bez imalo sluha može. Nisam znao razlikovat ton “E” od tona “Ge”, nisam bio u stanju uhvatit ritam sve da ga netko sveže ispred mene i u bendu smo se šalili da sam ja njihov vokal. Jer da zna pjevat, bio bi pjevač.

Taj naš bend bio je teška, teška lakrdija, a ja sam u njemu završio zbog toga što dva lika s gitarama i jedan na basu nisu znali koga da pitaju da im složi tekst. Ja reko, može, povezao ih sa likom koji je imao bubnjeve. Pjevač nije znao pjevat. Ritam gitarist nije znao složit pjesmu koja ima različit vers od refrena. Bubnjar je na ranim radovima umjesto bubnjeva koristio kutije pune lego kocaka. Basist nije imao vlastitu bas gitaru. Solo gitara je svirao samo na donje tri žice i smijer mu je bio ja se rugam sa ovim ovde koji muče na mikrofon.

U gradu u kojem nitko ništa ne radi ako neće bit najbolji u svemiru, mi smo se namjerno nazvali The Ba’d. Bili bi The Band, al ono, mi smo bili antitalenti, a ne lažovi! Langerhansovi otoci bili su stadionska himna prepisana od riječi do riječi iz udžbenika iz biologije, lekcija o probavi, odsvirana kao da je bend u nečijoj šupi za alat. Solo gitarist: “Dobro, šta da ja ovde uopće sviram?” Mi: “Ništa! Ti samo pijuči s tom ručicom na gitari kad god ovaj otvori usta!” Profesorici iz biologije nije bilo jasno kako joj đaci nasumice tu jednu lekciju znaju od riječi do riječi. Bad Girl je bila pjesma koju smo ja i bubnjar složili na temu koliko sam ja očajan frontman i koliko bi tek bio odbojan da sam žensko. Pesimist je bila o bivanju potrošnom robom turistkinjama za jedno ljetovanje, znam je dan danas čitati na pjesničkim čitanjima. Jedan zvučni zapis te zadnje je čak slušljiv, ima tu nekog Lou Reeda, a ta konkretna izvedba je sjajna jer je ritam gitara je na toj snimci u pola pjesme pogriješio i slučajno promijenio ritam na refrenu. Nečuveno!

Da nismo bili djeca, da si mogao natjerat ove lapane da svak svoj instrument snimi odvojeno, da se nismo snimali jednim mikrofonom od nula kuna, da smo imali sve instrumente i, ovaj, talenta i sluha, mogli smo biti kultni lokalni očajni bend. Ono što se dogodilo je da je na neki način iz tog benda nastalo više drugih poludebilnih-a-polubesmrtnih lokalnih amaterskih bendova.

Šumi, Brale i Bitange su puno prije Brkova udarili đigaru na Punk beat. To jest, puno prije nego su se Brkovi probili, a bili su u kontaktu jedni s drugima. Šumiju je u bendu, konkretno, jedina funkcija u bendu bila da digne ruke u zrak pola pjesme. Netko treba iskopati snimku pjesme Oči neposlušne i dostaviti je Brkovima da je snime kako spada. Šerif i Aca, dva splitska punkera, oduševila su underground kolekcijom ringtone techno glazbe uz gangsta-folk tekstove Mobitel i rakija, a barem bi antologijska Zla krčma morala još uvijek biti dostupna na You Tube-u. Njihove sam stihove iz tog kultnog uratka, kao i one iz Najboljeg strijelca ušuljao u svoju knjigu Posljednja krčma u centru. Grafit “Zla krčma” se mogao vidjeti po Splitu – služio je kao putokaz prema punkerskom okupljalištu na krovu Kerumovog dućana na Koteksu.

Geni četnički jednog ad-hoc benda, za koje se iskreno nadam da ih se nigdje na netu ne može naći, bili su brutalna satira na Thompsonove Gene kamene. Klinci iz Matematičke pokušali su napisati parodiju Gena kamenih u kojoj bi sav ustašluk preveli na četnikluk, ali im nije išlo. Prema legendi, naišao je lik iz Kaštela i uzeo im papir sa jedva dovršenom jednom kiticom. Odnio ga je u Kaštela, vratio se sutra i dao im gotovu pjesmu. Probio im je mozak. Gdje god da te život nosi – kokardom se ti ponosi, heeeeeej…

Definitivno najbesmrtniji projekt koji je nastao od The Ba’d-a bili su Auspusi. Nisu imali ama baš nikakave veze sa cajkama, tehnom ili provociranjem ustašije. Bili su dva liksona, jedan od njih iz The Ba’da, drugi njegov susjed koji nikad nije ništa svirao ni pjevao u životu, a snimili su album svome drugom susjedu za rođendan. Sve su pjesme na njemu, više manje, bile o tome koliko je taj lik blentav. I onda su mu ga poklonili za ga rođendan. Čuli ste za bandove iz nečijeg mjesta, čuli ste za bendove iz nečije ulice, ali ovo je bio bend iz nečijeg zahoda.

Slijedeće godine su snimili znatno bolji album, sa pratnjom još nekih članova The Ba’d-a (Auspusi & CO2), ponovo na više-manje na istu temu. Tri pjesme na albumu su kao glazbenu podlogu imale California Über Alles od Dead Kennediesa, zato što ju, slutim jer ga znam, ritam gitarist nije mogao istjerati iz glave. Jedna legendarna je bila o gotičarkama, koje je njihov frend gamer nazivao Náge, po ženama zmijama iz videogre Heroes of Might and Magic III. Imali su o njima i jednu na prošlom albumu, samo što je Náge II: The Rebirth bila luđa, bolja, i, ono, imala više instrumenata u sebi. (NAGE!) Krvavih očiju u mraku! (NAGE!) Mrtve dišu! (NAGE!) Opet odvlače me! (NAGE!) Pomozi mi mila mati! (NAGE!). Jednostavno vidiš napušene gotičarke na Katalinića brigu i smotane gejmere koji koji bi se potpuno izbezumili da ih bilo kakve ženske zovu k sebi, a kamo li Náge (!).

Lik koji je gotičarke tako okrstio dobio je i sam na albumu sebi posvećenu parodiju Smells Like Teen Spirit, o tome kako on ništa pod milim bogom ne radi nego visi za kompjuterom. Dodatni bodovi su bili u tome što pjevač Auspuha do tada valjda u životu nije čuo Smells Like Teen Spirit, a u tom trenutku još uvijek nije znao pjevati ni ono što je čuo. No, do trećeg albuma je naučio nevjerojatno dobro svirati akustaru, poslušao štogod strane glazbe i pokazalo se da lik, u stvari, ima i glasa i talenta, pa je treći album – ponovno na istu temu blentavog susjeda – ispao nevjerojatno slušljiv.

Jedna od stvari s tog albuma je njegova je oduševljena posveta County glazbi, Stani u red, a umetnuti stihovi u ovoj mojoj pjesmi su iz nje. Mislim da je napisana da komemorira kako je njihovog susjeda ostavila dugogodišnja cura. Obzirom da najvjerojatnije nitko nikad neće imati prilike čuti ni Auspuhe, ni za Auspuhe, osjećam se dužan odati im počast. Jedan su od bezbroj bendova koji bi se na nekom drugom mjestu zaozbiljno dogodili i bili zapamćeni kao legendarni pacijenti.

Jednostavno moram spomenuti još dvije stvari sa nikad dovršenog četvrog albuma. Mjesečina obasjava Fakultet elektrotehnike strojarstva i brodogradnje sa antologijskim do-whoop (ako se ne varam) đirom i stihovima Moj život propada, a vidi se FESB! posvećena je svima preko volje zaglavljenima na tom Splitskom fakultetu. Silom punkeri nastala je kao razrada vica iz doba The Ba’d-a, kad smo se zafrkavali da bi bili mi rado bili nešto drugo, al kako neznamo svirati uvijek ispadnemo pankeri.

Također sadrži referencu na Gene četničke / Gena kamene, prenamijenjenu da se odnosi na klošarijanu pred Domom kulture. “Dom” je “Dom kulture”, legendarna rupetina koja je pretvorena u Klub Kocka, ali su ga raznorazni klošari i dalje nastavili zvati Dom. Ili, kao pjevač iz Auspuha – Doom. U kojem je stvarno, brate, svatki antitalent mogao nastupit, a većina ekipe namjerno nije ulazila u klub ni besplatno, nego su sjedili i pili ispred, po betonu. Pjeva se brzo, agresivno, s više govornih mana istovremeno, a ako iko zna točno cijeli tekst nek se javi u inbox:

Možda nismo najbistriji momci / možda i zvučimo ka polupani lonci / ali znamo šta publika voli / tamo u domu doli / Punk, buka i heavy metal / to meni više ne smeta / Kosa duga brada gusta / u zraku irokeza cvrsta! — Saaad smo prodali duše / daaa bi svirali u domu / sad za nas znaaa / svaki metaaalčina! / U bendu se sada nose / duge crne masne kose / bili smo tako fini momci mi — Prošli su dani kad sam bio fin / i pio tonic i gin / sada pijem rakiju ljutu / i pušim Largo u kutu / sve dok imam svoj iron maiden / iz doma nikamo neiden! / Punk, lipilo i dva tri piva / baš sam prava alternativa — Saaad smo prodali duse daaa bi svirali u Domu / saaad za nas zna / svaki metaaalčina!

Pa eto, kad sam pisao pjesmu o ekipi koja po zagrebačkim bircevima tuče pelin-pivo-pelin-pivo, nekako sam se sjetio cijele te priče i cijelog tog filma iz kojeg su nastali blesavi bendovi unaprijed osuđeni na propast. Umetnuo sam vlastiti stih iz The Ba’d na kraju svake kitice, a za pozadinu sam stavio Auspuhe. Nekako sam htio tom svojom pjesmom, između ostaloga, dodati još dvije tri riječi na tezu da nema žene do rakije. Ono što je meni u ambijentu u kojem sam se našao pofalilo nisu bile žene, kako pjesma implicira, nego nedostatak tog čistog ludila, autorionije, trasha i kreativnosti na kojeg sam se bio s nekim ljudima navikao u srednjoj školi.

Mislim, pisali smo pjesme jedni o drugima, a tad je jednom jedan s kojim sam volio zavijati Boba Dylana za mene složio: Istina je čista, gola / da sam prava splitska lola / napit ću se, ić na cajku / drugovi mi jebu majku / ali me za sve uvo boli / dok me moja draga voli.

Pa, reko, hajde, nek ova moja bude o i ženama, pivi i pelinkovcu, kad već nisam s tima koje volem


    • TEKST:
    • BLOG:
ŽELITE NAGRADITI PJESMU?

Ako ste pri novcima i želite nagraditi i pomoći moj rad, to možete uraditi na dva načina.

Možete kupiti primjerak moje knjige Posljednja krčma u centru.

Ili mi možete donirati novce slijedeći upute ovdje.

Hvala vam najlijepša!


JOŠ POEZIJE!