Gundulićeva ulica Zagreb

Nikada nisam vidio kafić s vezom

PREDGOVOR

NISAM NIKAD VIDIO KAFIĆ S VEZOM

ili “Kažu mi da se Mance raspao, kao što se bendovi raspadnu”

X Sjedim… X

Pretpostavimo načas da
Milan Manojlović Mance
nije bio tek još jedan
drogirani idiot
Kome

X Zapravo prvo sam stajao na uglu Masarykove i Gundulićeve X

ime stane u osmerac
s aliteracijom gratis.
Uzmite si slobode sad,
pogledajte ga malo, bolje
ikad

X Ljudi su prolazili, ja sam bio s nekim koferima tamo i X

nego nikad, kao lika
s koferima i nešto oka za detalje
koji stoji netom pored vas
i čeka da mu s neba
padne

X Nisam imao novaca, međutim, došel je Miškec i rekel je: X

pošten razgovor.
U zemlji gdje siromaštvo
broje u duševne boli,
duševni bolesnik Miškec,
zagrebački dični klošar,
pokoj mu u duši,
će jedini zaboravit
na pamet

X Ajmo sjesti… X

i pitat: “Oš sjest?”
Milan Manojlović Mance će Miškecu
u kafiću, uz cigare,
vedro i raspoloženo ponuditi
pola svega što ima sa sobom, no tad
će upasti lik bez imalo sluha kog će Milan
poslušati

X Ja sam rekao… X

što bulazni, slegnuti ramenima i
vratiti se svojoj ponudi od prije.
Ne možeš ga ni kriviti, kad je jasno
da se ni osmerac
ne da izvući iz takvog,
uvjetno rečeno,
čovjeka?

X Može… X


Ove su pjesme pisane kao vizualne zagonetke, pa ako vas zanima, do u detalje koji nekima mogu pokvariti užitak, točno zašto je pjesma takva kakva je, na vlastitu odgovornost pogledajte takozvani:

SPOILER

    • TEKST:
    • BLOG:
    • AUTOR:
    • FB PORUKA:
ŽELITE NAGRADITI PJESMU?

JOŠ POEZIJE!