Po čemu su svi političari isti

Po čemu su svi političari isti

Na prosvjed koji se u Zagrebu održao 01.06.2017. otišao sam usprkos kiši, ne očekujući previše. Dobio sam manje od toga i nisam jedini koji je to primijetio. Ono što je iznimno važno je da se za to ne krivi ljude koji su na prosvjed došli, jer je bilo poprilično jasno da su svi na tom prosvjedu očekivali više nego što su dobili. Očekivali su barem jasnu retoriku, jasan stav i jasno razumijevanje temeljnog problema.

Svakome tko je na prosvjed izišao trebao bih stisnuti ruku i poslati mu zahtjev za prijateljstvo na fejsu. Jednostavno, stanje je takvo da ukoliko nisi zaglavljen na poslu ili u nekim stvarno neodgodivim obvezama, imaš zašto biti na ulici i ti ljudi su to prepoznali.  Ministar obrazovanja Pavo Barišić, besramni plagijator i mafijaš, koji je zajedno s prijateljem mu i suučesnikom Damirom Borasom pokušao čitavo sveučilište predati u ruke bogosloviji, nagurao je crkvene plaćenike i vjerske fanatike u odbor za provedbu reforme školstva.

Damir Boras, suučesnik Pave Barišića i utjelovljenje korupcije na Zagrebačkom sveučilištu.

Cilj im je staviti čitavi školski sustav pod čizmu klera i ekstremističkih udruga. Rimokatolička Crkva nije bezazleni vjerski pokret, ona je stvarno i pravno teokratska država i međunarodna korporacija. Ona pruža jednu specifičnu uslugu vojnim huntama, zemljoposjedničkim aristokracijama i tajkunskim oligarhijama širom svijeta. Dogovor je uvijek isti – tajkuni će, kao, vladati, a Crkva će se za razmjerno male novce baviti svime ostalim u državi.

Crkvi je dugoročni plan u konačnici izbaciti te koji su ih unajmili s vlasti i sami u potpunosti vlast preuzeti. Pa kad crkvenjak imenuje Željka Reinera vitezom da uz to doslovno i idu imanja i kmetovi. I nemojte sumnjati ni na trenutak da točno s takvim mislima Željko Reiner, Ladislav Ilčić ili Damir Boras navečer liježu i ujutro se bude. Željka Markić vrlo evidentno želi da njena djeca imaju sve, a da vaša djeca nemaju ništa osim zakonske obaveze da do smrti služe njenu djecu. Takav svijet je poanta i cilj Rimokatoličke Crkve i njenih plaćenika. Sve ostalo su laži za naivne i nešto čime se tješe jadni ljudi koji su joj od malih nogu prepušteni.

Željko Reiner, čovjek čije se kvalifikacije za bilo koju od njegovih bezbrojnih titula svode na predanost katoličkom ekstremizmu i povijesnom revizionizmu.

Reforma školskog gradiva u rukama ekstremista iz Hrasta vodi tome da se u Hrvatskoj odgajaju kmetovi. I tome da ih odgajaju ljudi koji vrlo vjerojatno ne bi smjeli odgajati ni vlastitu djecu, a kamoli tuđu. To je ono zbog čega je jučer na ulici bilo dvadeset tisuća ljudi.

No, to se nije moglo čuti s govornice na zagrebačkom prosvjedu. Na govornici su neki mlitavi i politički pogubljeni anonimusi u najboljoj maniri Berislava Rončevića pričali o tome kako oni nisu politični i to ne žele biti. I kako su svi političari isti. I kako to nije politički skup.

Ako to nije politički skup, onda nema smisla, jer problem nije nikakav drugačiji nego politički.

Mi smo u problemima zbog politike. Konkretno zbog politike ekstremističkih katoličkih udruga i krovne im organizacije. Zbog politike HDZ-a koja je omogućila opasnim luđacima za koje nitko ne bi glasao da se popnu u ministarstva i odbore. Reforma nastavnog sadržaja je u rukama ljudi kojima je cilj, politički cilj, da institucije Republike Hrvatske preuzme Vatikan i da hrvatsko školstvo proizvodi podanike Vatikana umjesto državljane Republike Hrvatske. To je problem.

Ladislav Ilčić, vjerski ekstremist i član udruge Hrast kojeg je ministar Davor Ivo Stier pokušao imenovati savjetnikom. Nakon odlučnog prosvjeda žena u Zagrebu se povukao, ali su manje eksponirani Hrastovi članovi i simpatizeri ugurani u odbore.

Ako vam nije jasno, u školama u RH postoji predmet koji se zove vjeronauk. Taj predmet ima nekoliko ciljeva i svrha.

Jedna od njih je zaposliti veći broj birača HDZ-a, uglavnom žena. Time one sebi priskrbljuju novce, a stranka dobija  novce od članarina i glasove od svih članova obitelji. Budući da vjeroučitelje u školama odobrava Crkva a ne država, cilj je također omogućiti Crkvi da stvori vlastite uhljebe unutar obrazovnog sustava. Tu se s jedne strane zapošljava redovnice, a s druge omogućava katoličkim laikinjama da dobiju državni posao.

Uz to, smisao toga predmeta je osigurati da djeca u RH prođu kroz što više takozvanih sakramenata. Ocjenom na nastavi uvjetuje se djeci da sudjeluju u obredima koji koštaju ili roditelje ili državu ili oboje. Uz to se povećava broj ljudi koji će se izjasniti kao katolici iako nemaju nikakve praktične ili čak ideološke veze s Rimokatoličkom Crkvom. To onda povećava količinu novca koju Rimokatolička Crkva izvlači od države na račun “velikog broja katolika”.

I to je sve stvar politike.

Ne postoji zdravorazumska ili intelektualna ili stručna argumentacija protiv vjeronauka u školama koja će ga iz njih istjerati. On nije tamo jer ima ikakvog obrazovnog smisla da on bude tamo. Tamo je jer hrani HDZ-ov birački stroj, puni crkvenu kesu i omogućava uhljebljivanje preko Rimokatoličke Crkve. On je tamo jer su političari odlučili da ne žele upravljati državom, nego žele svu brigu za djecu, društvo i kulturu, pa čak i za sakupljanje vlastitih glasova, prepustiti Crkvi, a oni samo žele biti dokona aristokracija.

I ista je stvar s ljudima koji su sada, evidentno kriminalno, postavljeni da provode ovu reformu. Oni su tamo da rade u korist Rimokatoličke Crkve, a protiv interesa Republike Hrvatske.

Dario Kordić (lijevo), hercegovački ratni zločinac u zagrljaju s politički angažiranim sisačkim biskupom Vladom Košićem (desno). Kordićeve žrtve, koje su uključivale i djecu, birane su prvenstveno prema vjeroispovijesti. U sredini je jedan od osnivača Hrasta, Zvonimir Šeparović.

I kad pogubljeni ljudi koji su organizirali skup u Zagrebu ne kažu jasno i glasno tko koči napredak ove zemlje i zbog koga i čega smo tu gdje jesmo, ljudi koji su svjesni situacije se s razlogom razočaraju. Ljudi koji su držali govore ne žele biti političari jer su “političari svi isti”. Oni očekuju da, umjesto njih, političari promjene ovo stanje. Ali onaj tko bi htio da političar osigura sekularnost, a kaže da su “svi političari isti”, ili se pravi glupi ili ne razumije da je upravo odnos prema Rimokatoličkoj Crkvi ono po čemu su kod nas “svi političari isti”.

Da nisu svi političari isti, onaj tren kada je SDP prvi put došao na vlast javno bi se poderali Vatikanski ugovori koji stavljaju ovu državu u ponižavajući položaj vatikanske kolonije. Reforma školskog programa započela bi točno toga dana istjerivanjem vjeronauka iz škola. Uklanjanjem vjerskih obilježja iz državnih institucija. Izdvajanjem vjerskih fakulteta iz sveučilišta.

Ali to se nije dogodilo. Na vlast je došao Račan i nije to napravio. Na vlast je došao Milanović i nije to napravio.

Svi su političari u Hrvatskoj “isti” jer žele glasove i brojeve na skupovima, ali se ne žele suočiti s pravim problemima u ovoj državi. I u tom istom smislu je Boris Jokić isti kao svi drugi. I njegova je reforma besmislena jer milanovićevski i feudalno podilazi organizaciji koja jednostavno nema i ne može imati isti cilj kao sekularna, odgovorna, civilizirana i samostalna država. Podilazi organizaciji koja ni u ludilu nema što raditi blizu državnog aparata.

Zloglasni zagrebački kardinal Josip Bozanić kojemu se samoproglašena hrvatska ljevica predvođena Zoranom Milanovićem nije ni htjela ni znala suprostaviti i time zaštititi civilizacijske stečevine druge polovice dvadesetog stoljeća.

I ako se itko pita zašto je ovaj put bilo znatno manje ljudi nego prošli put, to vam je odgovor.

Zato što su ljudi prošli put zamjerali organizatorima iste stvari. Preduvjet bilo kakve konstruktivne reforme obrazovanja je odvajanje institucija Republike Hrvatske od Vatikana. Čak je i duboko porazna i ponižavajuće  kompromisna reforma koju je predvodio Boris Jokić zaustavljena jer nije bila dovoljno klerikalna. Zbog toga su sada imenovani ljudi bliski vjerskom ekstremizmu i povjesnom revizionizmu, da spriječe svaku pomisao na to da bi se Hrvati ikad mogli iskoprcati iz vatikanskog ropstva.

I ako su ljudi izišli na ulicu da se izbore za reformu obrazovnog programa u Hrvatskoj, oni su izišli jer ju koče ljudi sa slika i iz spomenutih organizacija i njihovo političko djelovanje. Nisu problem ni stručnost, ni izvrsnost, ni kvalificiranost ili suvremenost niti će išta od toga pomoći ili odomoći hrvatskom školstvu. Prosvjed za kurikularnu reformu je prosvjed protiv Vatikana, a ako nije onda nema smisla i neće postići ništa.

Da još jednom pohvalim ljude – kada klerofašisti organiziraju svoje skupove, oni gradskim i proračunskim novcima dovlače ljude autobusima odsvuda iz Hrvatske, Austrije, Njemačke, Švicarske i Bosne i Hercegovine. I ne skupi ih se ni blizu koliko se skupi normalnih ljudi na kišni dan na prosvjedu od kojeg se i ne očekuje previše.

Nepregledno more ljudi koji žele više, kako od zemlje u kojoj žive, tako i od onih koji se predstavljaju kao predvodnici u borbi za njihova prava.

Bilo mi vas je neizmjerno drago vidjeti. Ima nas neusporedivo više nego što i sami znamo, srce nam je na mjestu i izlazimo na ulicu iz pravih razloga. Ako prosvjedu i nije cilj nikakva direktna i trenutačna akcija, ipak se može nešto učiniti. Moglo bi se, primjerice, učlaniti sve prisutne u političku stranku koja za cilj ima odlučnu i temeljitu sekularizaciju.

Jer ništa drugo neće donijeti adekvatnu reformu školstva. Ako ste za reforme spremni barem prošetati, to je jedina platforma iza kakve vam ima smisla stati.


    • TEKST:
    • BLOG:
    • AUTOR:
    • FB PORUKA:
SVIDIO VAM SE TEKST?
JOŠ POLITIKE!