Prekrasna, pozitivna priča iz Zagreba

Prekrasna, pozitivna priča iz Zagreba

Prekrasna, pozitivna priča iz Zagreba

foto: Matija Mihoković

Prije tu-negdje godinu dana u mom se kvartu dogodilo nešto što me podiglo iz mrtvih. Prije tog događaja spuštao bih se od rotora ispred bolnice na Vinogradskoj prema Ilici ulicom za koju nisam ni znao da se zove Podolje. Jedino što sam znao je da ulica spaja Vinogradsku s ulicom Nad lipom i da tim putem prolazim kad idem u Interspar ili u trafiku na Ilici. Kad bih se vraćao, s Ilice bih ušao ravno u Nad lipom, zatim tri koraka dalje skrenuo desno u Podolje, požurio kratkim putem do Vinogradske i došao kući.

I nisam uopće volio ići tim putem, zato što je klijentela na terasi jedinog kafića u Podolju znala biti takva da se nasilnom kamatarenju moglo svjedočiti u živo. Dovoljno je jednom vidjeti kako čovjeka tuku na ulici u pola bijela dana da vam se smuči život. Ali ovo je pozitivna priča, zato što se onda, kako to portali vole reći, dogodilo OVO:

 

    • TEKST:
    • BLOG:

MOJA GENERACIJA I ONO ŠTO NAS VESELI

Prvo je na staklu poslovnog prostora pored kafića osvanuo natpis na engleskom: “Terrible Creations”.

Čuo sam za njih prije preko Facebooka, jer sam odrastao u devedesetima i dvijetisućitima i kao mnogi moji vršnjaci strastveni sam igrač društvenih i računalnih igara. Dapače, i strastveniji od mnogih.

Bio sam organizator turnira u igri Magic: The Gathering. Ponosim se bratovim plasmanom na europsko prvenstvo u toj igri koje se odvijalo u Amsterdamu. Tukao sam jednom turnir u Dungeons & Dragons. Imam preko tisuću sati uknjiženih u čuvenoj igri DoTA. S velikim sam entuzijazmom doletio u Spaladium kada se visokoprofilni turnir igrao kod nas u Splitu, a brat, ja i ekipa slikali smo se sa slavnim komentatorima i igračkim zvijezdama. Korisnički račun na prodajnom servisu za računalne igre Steam mi je takav da i okorjelim gamerima obrve odu u zrak.

U igrama sam od malih nogu, i otac mi je bio, a bio mi je i djed, strastveni šahist. U Splitu smo čak i izolirani od svijeta prije autoceste imali jaku zajednicu i kulturu igranja suvremenih društvenih igara. Gdje su generaciju prije nas zadesili heroin, rat i potpuna izgubljenost, moju generaciju su izvukle igre. Puno toga o svijetu i životu sam naučio kroz njih i kroz interakciju s ljudima različitog porijekla i socijalnih statusa s kojima sam ih igrao.

Vidio sam zadnju sirotinju kako nadmašuju male bogatune čistom vještinom i inteligencijom. Vidio sam Hrvate, Srbe, Bosance, Hercegovce i Crnogorce kako složno i neopterećeno naganjaju Poljake, Amere i Ruse po šumama i gorama kad se peglala DoTA. Kroz vrijeme studija ostao sam u kontaktu s društvom koje je ostalo u Splitu, jer smo uvijek navečer mogli upaliti DoTU, igrati rutinski jer to radimo otkad znamo za sebe, a zapravo ćakulati kao da smo sjeli na kavu.

Preko igara sam se povezao s vršnjacima najrazličitijih pozadina po cijelom svijetu. S momkom iz Krasnojarska u Sibiru modificirao sam Fallout 2. S momkom iz Georgie u SAD-u vodio sam klub igrača francuske igre Urban Rivals. S mnoštvom predanih entuzijasta sudjelovao sam u ranim testiranja bezbroj računalnih igara. To je svijet moje generacije i ona nije ni blizu toliko izgubljena, izolirana i nazadna kako se to ponekad čini.

Terrible Creations su skupina mladih ljudi, mnoge od kojih poznajem s fakulteta, koji su se uhvatili dizajniranja i organiziranja društvenih igara. Prikupili su novce kako su znali i umjeli, stavili ih na skromnu hrpu i odlučili pokušati baviti se nečim što je našu generaciju obilježilo jače nego, vjerojatno, išta drugo. To je naša sadašnjost, to je svijet kojem pripadamo i kojega želimo biti dio. To su ljudi koji nisu pobjegli odavde glavom bez obzira, nego su, barem za sada, ostali tu i svojim postojanjem uporno dokazuju da je neki normalni svijet na dohvat ruke.

 

    • TEKST:
    • BLOG:

STVARNOST JE PROBILA KROZ NAJGUŠĆU MAGLU

No, to što su momci iznajmili prostor pokraj ozloglašene rupetine bilo je još uvijek tužno.

Najbenigniji, najdobrodušniji i najkonstruktivniji ljudi koje možete zamisliti našli su se vrata do vrata s ljudima kakve se zaobilazi u širokom luku. Onda mi je bilo još gore prolaziti od Vinogradske do Nad Lipom, dok se jednog dana nije dogodilo nešto posve ludo i nezaboravno. Na terasi tog jedinog kafića u Podolju prepoznao sam ljude koje poznajem i koji nikad ne bi sjedili među gangsterima.

Prišao sam bliže, još uvijek oprezan, i ustanovio da na terasi kamatara više nema. Ušao sam unutra i maltene pao na pod od iznenađenja – gameri su preuzeli kafić!

Sada se zove Crni Mačak i prekrasan je! Vlasnik im je iznajmio prostor, oni su ga preuredili u divno, suvremeno mjesto kakvog se ne bi sramio nijedan veći svjetski grad. Dvadeset i prvo stoljeće probilo je kroz gustu maglu ove naše žabokrečine i pojavilo se tri koraka od Ilice! Polica sa stripovima, društvene igre na dohvat ruke, ljudi koji žive sadašnjost, na zidu raspored tematskih turnira i druženja u kafiću i prostoru pored, replike rekvizita iz filmova fantastike… Ni od kuda, na posljednjem mjestu na kojem bi itko očekivao, pojavilo se mjesto kakvih je trebalo postojati deset u svakom gradu i u kojem se normalni mladi ljudi osjećaju kao kod kuće.

Jasno, praktički sam se preselio tamo. Htio sam baš tamo piti kavu dok radim preko interneta ili pišem tekstove za blog, jer sam htio tim ljudima ostaviti novce.

Kroz svoje brojne selidbe po Zagrebu, stalno sam sa sobom vukao kartonsku kutiju prastarih karata za igru Gospodar Prstenova. Poklonio sam je kafiću, a zatim sam uz pomoć još sličnih donacija volonterski složio osam špilova za igru. I sada, kad mi novi poznanik iziđe s posla, navrati putem kući u Crnog Mačka i mi odigramo svoju džentlimensku partiju-dvije. Onako kako pamtim dide-šahiste da su su pobožno igrali svoje dnevne partije šaha pred ulazom u neboder na Brdima.

Tko god se zatekao da tamo spontano provodi svo slobodno vrijeme prije ili kasnije nažica za sebe barem jednu konobarsku smjenu – čak i ako već radi kao konobar na drugom mjestu. Žena i ja sjednemo i guštamo kad god nam se pije kava i radi izvan kuće. Ljudi naših godina, s čitavom kolekcijom Pynchona i Pratchetta na polici, stotinom point-and-click avantura na Steamu i barem jednim špilom neke sakupljačke kartaške igre u kući ne mogu poželjeti bolje mjesto za opuštanje.

 

    • TEKST:
    • BLOG:

Zulum in the Summer in the City

No, divni ljudi koji su preuzeli kafić na sebe imaju sličan problem kakav su imali okupatori prostora koji su tu bili prije njih. Zagreb je prepun kafića, najmovi su visoki, a grad ljeti opusti. A oni nemaju podružnicu na moru koja bi okretala novce preko ljeta i moraju nekako preživjeti. Zato smo Žarko Jovanovski i ja odučili napraviti pjesničku večer tu kod njih u Petak, 17.08., sada za nekoliko dana.

I to je više od pjesničke večeri, jer je Crni Mačak više od kafića. Crni Mačak i Terrible Creations su jedna od onih rijetkih stvari zbog kojih normalan čovjek ostane u ovoj zemlji. Oni su primjer nečeg što iza sebe nema korumpirane političare, za čim nikakav interes nemaju jezivi ljudi koji drmaju ovom zemljom. Oni su je stvarna, iskrena i dobrodušna suvremenost koja ulijeva nadu u bolje sutra.

Ali baš zato što iza njih ne stoje nikakvi mutni novci i nikakvi mutni tipovi, oni mogu preživjeti sušno zagrebačko ljeto jedino ukoliko normalni ljudi u ovom gradu na njih obrate pažnju. Na ove ljude i ovo mjesto možete biti ponosni. Nedavno smo imali glazbenika koji je u Hrvatskoj snimao u obližnjem studiju i slučajno je do studija krenuo Podoljem, a na Ilicom. Vidio je kafić, ušao i ostao cijeli dan! Nije mogao vjerovati na što je naišao, ćaskao je s nama tu na engleskom o glazbi, igrama koje smo i mi i on igrali i o svijetu u kojemu svi mi, u stvari, živimo.

Zato vas pozivam, svakog tko bi htio biti dio jedne pozitivne, optimistične priče, da navratite na Zulum in the Summer in the City kojeg ćemo Žare i ja tamo održati. Da vidite Crni Mačak, da doživite osjećaj bivanja u zemlju u kakvoj bismo mogli i trebali živjeti. Nije bitno je li pjesničenje inače nešto na što biste potrčali. Dođite jednostavno popiti piće, sjesti na terasu, guštati među simpatičnim mladim ljudima. Dođite barem opaliti selfi u ovoj zemlji nedođiji.

Zato što je jedini način da ona i sutra bude tu taj da mi, normalni ljudi, pokažemo da mi to stvarno želimo.

Ako ste u prilici, ako ste od volje, ako vam se svjedoči nečemu divnom – potražite na Facebooku event koji će se ovog Petka održati u Crnom Mačku. Zove se Zulum in the Summer in the City. I dođite. 🙂

A ako ste gamer – čisto ono, ovo postoji. Trk vamo!

P.S. Na pritisak Bere koji je natpis sa slike izradio iznad mog uobičajeng stola sad kada su preuređivali, dužan sam ovdje napisati da je on najzgodniji konobar u Zagrebu. Sve ostalo u ovom članku je pisano od moje slobodne volje.

 

    • TEKST:
    • BLOG:
ŽELITE NAGRADITI ČLANAK?

Ako ste pri novcima i želite nagraditi i pomoći moj rad, to možete uraditi na dva načina.

Možete kupiti primjerak moje knjige Posljednja krčma u centru.

Ili mi možete donirati novce slijedeći upute ovdje.

Kupnjom knjige i donacijom pomažete mom trenutnom projektu o kojem možete pročitati ovdje.

Hvala vam najlijepša!


JOŠ POLITIKE!