Spontana smotra poezije na dvadeset minuta od Zagreba

Spontana smotra poezije na dvadeset minuta od Zagreba

SPONTANA SMOTRA POEZIJE NA DVADESET MINUTA OD ZAGREBA

photo: PS Portal

Prošle subote dogodilo se nešto naprosto nevjerojatno, a ljudi o tome nisu imali gdje čitati. Kolegica pjesnikinja, profesorica i poznanica iz dana rovovske borbe za ljudska prava, Matea Andrić pozvala me da čitam poeziju u Dugom Selu. Za one koji ne poznaju geografiju Hrvatske van svog kraja, Dugo Selo je gradić udaljen od Zagreba dvadesetak minuta vožnje vlakom. Netko tko u Zagrebu živi u blizini bilo kojeg od tri željeznička kolodvora znatno lakše dođe do Dugog Sela nego do svog radnog mjesta.

Matea je pozvala veći broj ljudi na čitanje poezije u kafiću Stari Krovovi koji se nalazi preko ceste od dugoselskog železničkog kolodvora. Pozvala ih je veliki broj poučena iskustvima s organiziranjem događaja u Zagrebu. U Zagrebu se previše često dogodi da odaziv na eventove bude nikakav. Previše ih je, grad se raširio maltene od Slovenske granice do pola Moslavine, ljudi jedva znaju gdje je što u vlastitom kvartu, kamo li pronaći nešto u dijelu grada gdje inače ne idu, odlazak bilo gdje u gradu i natrag zna potrajati, parkiranje košta novce, taksiji koštaju novce, sve košta nešto, a suprotno uvriježenom mišljenju, većina Zagrepčana nema novca za trošiti.

Uz to, ritam života je takav da kad uhvatiš slobodnog vremena ne želiš ići nikamo. Ako svaki dan na posao putuješ duže nego što bi putovao u drugi grad, vikendom ti se stoji doma. Vikend ti je praktički jedino vrijeme kad možeš biti s obitelji ili popiti kavu s prijateljima. Tako da se stvarno posjećen event bilo koje vrste rijetko poklopi.

No, Matei se, samo za čitanje poezije, odazvalo četrdeset i dvoje ljudi! Četrdeset i dvoje! Nešto što je trebalo biti tek izlet, pretvorilo se u pravu pravcatu smotru pjesništva. Ljudi mjesecima organiziraju takve stvari, s fondovima, podrškom koga sve ne, nagrade se dodjeljuju u konkurencijama koje imaju manje učesnika i festivali se održavaju s manje autora nego što ih je ove subote vidjelo Dugo Selo. Bio sam pripremio pet-šest pjesama za čitanje, a na kraju smo svi imali vremena predstaviti se publici sa samo jednom. Inače bi bi bilo kao kod splitskih hip-hoppera – izađeš u petak, dođeš doma u srijedu!

Nemoguće mi je nabrojati sve ljude koji su čitali poeziju tu večer i ispasti ću kao jedan od onih intereslija i klikaša koji guraju samo ljude koje znaju, ali moram se zahvaliti barem ljudima čija imena znam. Milko Kiš iz Hladnog Piva je volonterski dofurao razglas i dodatni mikrofon i kao izvođač mu moram zahvaliti. Stvari mi znatno bolje zvuče kad ne moram vikati. Siguran sam da su i drugi bili zahvalni na tome. Ivanka Blažević Kiš nas je počastila jednom svojom stvari i žao mi je što je po nastupima ne sretnem češće kao izvođačicu.

Od moje ekipe iz Zagreba tu su bili Žarko Jovanovski, što solo što u sklopu Dua list sa Sašom Vrbatom, Josipa Marenić, Matea Andrić, Zlatko Majsec, bila je ovogodišnja dobitnica Goranovog proljeća Marija Dejanović, a bili su i viđeniji ljudi s Juta Poezije, Alija Bećirević i Sonja Kušec, kao i mladi Boris Kvaternik. Tko je još bio, nemojte mi zamjeriti! Javite se – dopisati ću vas rado!

Ali divna stvar je bila što su iz Siska došli Siniša Matasović i Sanja Domenuš, a iz Petrinje velika grupa ljudi od kojih bih rado spomenuo svakoga ali sam uspio zapamtiti ime samo Ivani Švragulji i Ines Kosturin. Kad čovjek živi u svoja četiri zida, tramvaju i ruti posao-kuća-posao jednostavno ne može znati na koliko odličnih ljudi u ovoj zemlji ima zašto biti ponosan.

A nisam niti spomenuo ekipu iz samog Dugog Sela! A da uopće nisam nastupio, bilo bi mi dovoljno upoznati Predraga Topića da mi bude drago što sam išao. Nisam nabrojao ni ostatak ekipe iz Zagreba! Drugi put idem s bilježnicom i zaozbiljno ću ići od čovjeka do čovjeka i zapisivati sve redom kako se tko zove. Od Zagrepčana ne mogu ne spomenuti Ljiljanu Pasarićek, Ljiljanu Lipovac i Zdravka Odorčića, svakako, Ivana Novaka za uveseljavanje glazbom, sve Dugoselce koji su čitali i slušali goste i svakoga tko mi se, majmunu, javi da ga dopišem.

Ono što se moglo vidjeti, čuti i osjetiti na tom spontanom simpoziju bilo je da Hrvatska zapravo ima jaku pjesničku scenu s velikim potencijalima. Samo što se ti potencijali ispolje daleko od očiju javnosti, daleko od institucija i odbora, kao toliko puno toga u ovoj zemlji. Daleko i od drugih pjesnika koji su nedvojbeno imali i s čime i zbog čega nastupiti i zabaviti se s kolegama.

Štos je u tome da su su mnogi od izvođača te večeri, bez šale, bili vrhunski i pobrali su odobravanje većeg broja kolega nego što se inače može vidjeti na jednom mjestu. Mnoge od njih publici ne bi bilo žao kupiti u tiskanom obliku. Za pošteni broj njih isplatilo bi se platiti ulaznice. Neki među njima “amateri” su doslovno samo zbog toga što žive na pogrešnom mjestu.

Duboko je tužna stvar u tome što se na petnaest minuta od centra metropole zemlje koja ni ne zna koliko dobrih pjesnika ima moglo čuti poezije kakvu ljudi vole. U susretu s kojom ljudi ostanu otvorenih usta, ljudi koji su došli onako, popiti pivo s poznanicima. Ljudi koji su odrasli u zemlji u kojoj se poezija van hip-hopa ni ne trudi imati publiku. A to ne mora biti tako.

U najmanju ruku, događaji poput ovog nude izvanrednu priliku za terensku nastavu velikom broju studenata koji kroz studij dolaze u dodir s poezijom ili je dublje proučavaju. Ili studenata Hrvatske književnosti i kulture. Na događaju je bila kiša ljudi, ali bih na nekom budućem rado vidio čopor studenata sa Komparativne književnosti, Kroatistike, Kroatologije s kemijskim olovkama i blokićima.

Već se u ovom trenutku da s lakoćom napisati završni rad za bakalaureat ili čak diplomski rad na temu poprilično žive i živahne pjesničke scene samo u središnjoj Hrvatskoj. Moglo ga se tamo napisati na licu mjesta. Ili se moglo zabaviti u zelenilu, u izvrsnim Starim Krovoima i osjetiti da živiš u zemlji u kojoj birokracija, akademija i fond-profiteri nisu ni blizu reprezentativni koliko bi čovjek na dane pomislio.

Veliki pozdrav Dugom Selu! Vidjeti ćemo se opet, bez daljnjega.

DODATAK: U međuvremenu su se javili ljudi koji su sudjelovali i pomogli mi da spojim neke ljude i pjesme s imenima. Sudjelovali su još Zvonimir Nemet iz Dugog Sela, i Maja Heršak, Nikolina Sušnić, Laura Klapka i Hanna Klapka iz Zagreba. Ako se još tko javi, rado ga dopišem. Bilo je sjajno!

 


    • TEKST:
    • BLOG:
ŽELITE NAGRADITI ČLANAK?

NATRAG NA BLOG!