Viteženje Švabe sa rotirkom

Viteženje Švabe sa rotirkom

PREDGOVOR

Fotografija: Pero Kvesić

O ovoj se pjesmi da reći štošta i dosta toga je vjerojatno zanimljivije od same pjesme.

Pjesma je prije svega o tome zašto sam obrijao brkove, a ostavio bradu. Kad sam bio kikić, dugo nisam bio u stanju uzgojiti ikakve brkove. Brada mi je još uvijek rijetka i bez veze, ali brci su se popravili i zbog toga sam ih bio sklon nositi otkad su počeli rasti koliko-toliko kako treba. Ali prije nego su mi brci došli normalni, jedno sam vrijeme furao taj izgled — samo brada, ništa brci, jer mi je bio čisto OK. Nisam imao pojma da to vehabije tako nose jer nisam imao pojma o vehabijama.

Onda mi je netko na fakultetu rekao da takav izgledam kao musliman, pa kako nisam bio musliman, nisam htio da ljudi misle da sam musliman i prestao sam tako držat brk. Mislim, ako me želi tko rasistički vrijeđat, svašta san nešto, Dalmoš, kamenjarac, mandrilo, Bračanin, brđanin, Vlaj, Morlak (šta je isto, Moro Vlacho, samo te različiti kolonizator etiketira), Balkanac, južni neki Slaven, mada sumnjivo vučen na Turčina, Hercegovac neki daleki, ali od svega šta sam mogao bit, musliman po vjeroispovijesti, eto, nisam.

No, spletom okolnosti koje sam objasnio u pjesmi, našao sam se evo ovako obrijan kao na slici i iskusio sam nešto zanimljivo. Ljudi su buljili u mene, a što je isto opisano u pjesmi, posebno su u mene buljili i štrecali se ovi Životari. To su ovi koji se po potrebi naseru ispred bolnica, potiho ih se plaća iz državnog proračuna preko župa i zlostavljaju žene koje dođu na ginekologiju.

No, obrijao sam brke iz razloga koji nemaju nikakve veze sa islamom, imalo je super učinak po pitanju ovih klerofašista, ali onda sam primijetio da previše ekipe bulji u mene. Mislim, jesam toliko-i-toliko-postotni invalid i znam čudno hodati, blijed sam pa često imam podočnjake i budem raznobojan, mršav sam sablasno, klatim se, zbog dispigmentacije bez majice znam izgledati kao leopard, nos mi je mrvu ukrivo u jednu stranu, brada mi je mrvu ukrivo u drugu stranu, zubi su mi krivi i ponekad pričam malo kao Tuđman. Navikao sam da me ljudi čudno gledaju. Ali ovo je bilo skroz nešto drugo. Ovo je bio baš strah, širom otvorene oči.

Odem na bazen, ekipa samo što ne bježi.

Bio sam na tom bazenu više puta ranije te godine, tijekom zime, neobrijan i ljudi me nisu tako gledali. Ovo je baš izgledalo kao da se boje da ću se raznijeti. U kupaćim hlačicama, na bazenu. Baš onako, da staneš i da se zamisliš nad svijetom i životom.

I onda rekoh, znate što, ostavit ću ovako, ako su ovi stvarno toliki ksenofobi neka im. U Hrvatskoj baš i nema radikalnih muslimana, osim ovog jednog Zlatka, a ako ih i ima, nema ih u centru Zagreba, osim ovog jednog Zlatka, i sumnjam da je itko od ljudi koji su buljili u mene ikada vidio vehabiju. Nije vjerojatno ni Zlatko. Oću ih gledat kako paničare i bulje, baš je bilo štosno.

A onda se dogodila treća stvar, koja je odjeknula na Facebooku, pa sam si odlučio složiti pjesmicu. Epski deseterac mi je strast, volim ga pisati, volim ga izvoditi; loše ga izvodim, ali jako volim. Pa sam otfrljio više na bosanski đir nego inače, za jednu kratku pjesmicu s guštom. Inače slažem spjev drugačijeg štiha, gdje baš izbjegavam bosanski jer idem na drugi štimung, ali ovdje sam s razlogom pisao da bude k’o iz nekakvog zagrebačkog muftiluka. Koliko mogu, jel’, nisam ja iz Bosne.

I onda sam otišao na državno natjecanje u Slam poeziji, izveo pjesmu i pobrao solidno posljednje mjesto. Dobro, stao sam se blesavo na bini i bio u mraku, pobrkao sam tekst, nisam htio čitati s papira što bi pomoglo pri izvedbi, imao sam blaži napad panike, bio drven i čitao sam među prvima,  tako da nisam sklon optužiti žiri da su bili pristrani. Ali, rado bih ju jednom izveo lijepo sjedeći, čitajući s papira, za neku publiku koja ima sluha za te stvari.

Inače, neko dvoje dragih ljudi iz publike su mi rekli da sam bio najbolji! Juhu!

E, da, i “Švabo s rotirkom” je jedan ljigavac kojemu je hobi sakupljanje titula.

Lik je nekako ugmizao u fotelju predsjednika sabora u jednom trenutku i prvi prijedlog mu je bio preimenovati Sabor da se zove kako se zvao za vrijeme nacističke okupacije. Kao predsjednik Sabora se zaputio na skijanje i uzeo policijsku pratnju s upaljenim rotirkama da mu rastjeruju ekipu na cesti ne bi li brže stigao. A kada je sljedeći predsjednik sabora formalno razriješen dužnosti i na sjednici se ustao iz stolice, taj lik je u nju brže bolje neovlašteno sjeo. Jer kad misliš da si vidio dno dna, ima dna ispod toga dna i na dnu dna pod dnom živi taj lik.

Crkva ga je nedavno proglasila vitezom, službeno. Zaštitnikom Isusova Groba.

“Vitez” je bila “titula” koju su si prišivali katolički ekstremistički koljači za vrijeme nacističke okupacije tu kod nas. Likovi kao što je sisački biskup nazivaju katoličke ekstremiste koljače iz ovog zadnjeg rata “vitezovima”. A katolički teroristi koljači koji su tu kraće vrijeme djelovali nakon rata, predzadnjeg, su se nazivali “križarima”, pa sad kad katolička popadija organizira ljetne kampove za djecu, zna se desit da to nazovu kampom za “Mlade križare”.

Pa rekoh, ako su to vitezovi…

Viteženje Švabe s rotirkom

by: Luka Kordić

Zateklo me, Kordićeva Luju,
gdje po gradu bez brkova hodim.
Sve od uha pa do brade dlake,
a pod nosom svježe obrijano,
i, vid’ bliže, jest i porezano!

Pitali me: “Stan’ Kordićev Lujo,
đe ćeš taki kano talib kaki?
Danas hipster brk i bradu nosa,
Brk! i bradu — a ne samo bradu!
A ti, vidim, brke krampom skresa?”

Rekoh: “Bježte, man’te me se ljudi,
da vam pričam noć bi pala mrakom!”
Kaže jedan: “Nu, de pričaj Lujo,
a ti tute na trafici ženo,
deder dajder pivu ovde svakom!”

Tutnuli mi pivkana u ruku,
Karlovačko, kiselinu švapsku,
pa mi dali papirnati rubac
da obrišem sa usana krvcu
jer im bilo muka u me gledat.

“Elem, prvo, spopala me žena
da obrijem čekinja pod nosom
jerbo bodu kad me ljubit krene!
Ne treba joj toga u životu,
kad se vrati sa kuluka teškog,
da je čeka dikobraz u stanu!

Brk sam htio i sam isposasjeć
jer đe živim bolnica je blizu
a predanjom i obdan i obnoć
zagriženi životari lizu!
Kad me vidu vakog po Kuranu —
prepadnu se, boje se prić blizu!

A nad svime još me mozak svrbi
štono onog častohlepnog Švabu
za viteza popi tefteriše.
To je lopov kakvih malo ima,
da se digneš sa stolice pred njim —
ukro bi ti stolicu! Pred svima!

Imal’, reko’, u nas hodža kakav
da mi dade za spahiju halal?
Pa da idem ravno u Judeju
čuvat groba od Isusa Krista —
da mu nebi ovitežen Švabo
lego u njeg kad ga vidi praznog.”


    • TEKST:
    • BLOG:
    • AUTOR:
    • FB PORUKA:
ŽELITE NAGRADITI PJESMU?

Ako ste pri novcima i želite nagraditi i pomoći moj rad, to možete uraditi na dva načina.

Možete kupiti primjerak moje knjige Posljednja krčma u centru.

Ili mi možete donirati novce slijedeći upute ovdje.

Hvala vam najlijepša!

JOŠ POEZIJE