Zima mi je bila previše Jasna

PREDGOVOR

Prozni sam tip i puno više samokritičan nego što se može činiti. Pisao sam u životu poeziju ali se nekako nisam drznuo pomisliti da bih mogao napisati išta stvarno vrijedno pažnje. A svakako se nisam vidio kao nekoga tko je u stanju napisati pažnje vrijedan haiku.

Ali onda sam počeo pisati ove svoje Iskreno, a loše zafrkancije i pri kraju jedne teške i mučne zagrebačke zime, inspiriran jednom Jasnom, više sam nacrtao nego napisao ovu stvar. Nisam bio siguran je li vrijedna pažnje, ali sam ju jako htio napisati. I drago mi je što jesam. I ljudi su mi rekli da valja.

Na čitanjima se, jasno, čita samo veći naslov i moji stihovi, ovaj grafički dio je za guštat ovako u elektronskom i, nadam se jednom, u papirnatom obliku. A dovoljno mi je ljudi reklo da im se pjesma sviđa, čini mi se da bih je mogao dati otisnuti na nekakvu majicu.

Umetnuti tuđi stihovi su iz pjesme “Tigidigi Rege” Darka Rundeka s albuma Ruke. Preporučam čitanje na većem ekranu, kao sa svim pjesmama ovog tipa. (Fotografija: photo: Martin Driver / Wallpaper Safari)

Inače sam ljubitelj provokativnih, sugestivnih i autorioničnih haiku uradaka Siniše Matasovića . Čujem da su tradicionalnim praktikantima forme malo bezobrazni, ali meni se jako sviđaju.

ZIMA MI JE BILA PREVIŠE JASNA

ili „Zimu zimim haikui mi krvavi“

{ } IZNENADA NEŠTO NAS OBUZIMA { }

Prvi duži dan
nalazi me nespremnog –
čudim se kako

I I KO DA NIJE NIKADA DO SAD I I

ubije me zima –
listove i cvjetove
zaboravim

}{ RAZLILA SE TOPLINA PO GRUDIMA }{

Zovem proljeće –
Jugo toplo kao
da je tvoj poljubac

}  { A PREKO SAVE PLOVI MJESEC MLAD }  {

Noći s mirisom prilike,
popodnevni zrak –
električan

}{ (DUŠA BEZDANA A SRCE NEMA DNA) }{

Ove su pjesme pisane kao vizualne zagonetke, pa ako vas zanima, točno zašto je pjesma takva kakva je (i u što ste, zapravo, gledali), na vlastitu odgovornost pogledajte takozvani:

SPOILER

Kupiš jednu dobiješ tri-četiri:

Haiku-vijenac:

Prvi duži dan
nalazi me nespremnog –
čudim se kako
ubije me zima –
listove i cvjetove
zaboravim
Zovem proljeće –
Jugo toplo kao
da je tvoj poljubac
noći s mirisom prilike
popodnevni zrak –
električan

Tweet:

Čudim se kako zaboravim da je tvoj poljubac električan.
(Tvoji :* na chatu me raduju kao pravi poljupci.)

Grafička pjesma:

{ } – dvoje ljudi okrenuti su svak na svoju stranu
I I – okreću se
}{ – nađu se u slučajnom poljupcu
}  { – na čas se odmaknu i pogledaju bolje
}{ – i zaključe da žele još

Sad gore pogledati cijelu stvar ispočetka 🙂


    • TEKST:
    • BLOG:
    • AUTOR:
    • FB PORUKA:
ŽELITE NAGRADITI PJESMU?

Ako ste pri novcima i želite nagraditi i pomoći moj rad, to možete uraditi na dva načina.

Možete kupiti primjerak moje knjige Posljednja krčma u centru.

Ili mi možete donirati novce slijedeći upute ovdje.

Kupnjom knjige i donacijom pomažete mom trenutnom projektu o kojem možete pročitati ovdje.

Hvala vam najlijepša!


JOŠ POEZIJE!